Tragedija u Mayerlingu

Prijestolonasljednik Austro-Ugarske Monarhije nadvojvoda Rudolf otišao je iz Beča u carsku lovačku kuću Mayerling. Tamo je stigla nenajavljena gošća, 17-godišnja barunica Marija Vetsera. Te noći su sluge oboje našli ubijene u sobi, ali neki detalji te pogibije do danas nisu razriješeni...


Nadvojvoda Rudolf bio je carev jedinac, tako da su ga od djetinjstva školovali za nasljednika golemog carstva, što se prostiralo kroz srednju Europu.Nadvojvoda je inače bio osjetljiv mladić, ali  duhovit i vrlo inteligentan. Otac ga je od ranog doba odgajao u strogoći vojničkog života, no u odgoj se uplela i sama carica Elizabeta koja je po prirodi bila slobodoumna žena koja je često bježala od dvorske rutine putujući po čitavoj Europi. Ona je sinu postavila za privatnog učitelja Latoura von Thurnburga, koji ga je upoznao sa vizionarskim umovima.Budući je Rudolf zbog takvog načina učenja počeo iskazivati nezadovoljstvo očevim upravljanjem monarhijom, car Franjo Josip se potrudio isključiti ga iz državnih poslova. Nadvojvoda se nije dao obeshrabriti s tim očevim potezom, pa ga je počeo obasipati memorandumima u kojima ja autoritativnu vladavinu obitelji Habsburg suprotstavljao čežnji za demokracijom, koja je nicala diljem Europe. Tako je mladi Rudolf godinama bio miljenik puka, ali je poslije 1888.g postajao sve osamljeniji radi sve glasnijih zahtjeva za ujedinjenjem Austro-Ugarske Monarhije s njemačkim carstvom.Uskoro se i odao razvratu, nije nikad bio bez ženskog društva, pa čak ni nakon svog vjenčanja 1881.g kad su mu bile 23 godine, i to s princezom Stephanie, kćerkom belgijskog kralja, koja je bila trezvena i neprivlačna, pa samim tim i daleko od njegovog ukusa kad je riječ o ženama. Dvije godine kasnije rodila im se kći, a nakon toga su po dvorskoj etiketi samo prividno održavali svoj brak. Izgubljen u piću, drogama i svakojakim ženama, Rudolf je sve više osjećao morbidnu želju za smrću. Među njegovim ljubavnicama, bila je mlada žena Mitzi Caspar kojoj je jednoć Rudolf predložio da se zajedno ubiju, na što se ona najprije nasmijala, a kad je shvatila da misli ozbiljno brzo ga je odbila. Pa ipak, prijestolonasljednik je u listopadu 1888.g našao mnogo povodljiviju dušu. Barunica Marija Vetsera bila je crnokosa ljepotica kojoj je bilo 17 godina. Njih je dvoje na konjskim utrkama 7.listopada 1888.g upoznao engleski prijestolonasljednik. Tjedan dana kasnije Mariju su smjestili u loži odmah do Rudolfove pri svečanom otvorenju nekog kazališta. Do kraja mjeseca već su se i našli na prvom ljubavnom sastanku.Tako je mlada Marija, počela biti česta gošća Rudolfovih odaja.

Kasno ujutro, 28.siječnja iz Beča su krenule dvije kočije : U prvoj je bio Rudolf, a u drugoj Marija Vetsera, bili su u diskretnoj pratnji tajne policije. U trenutku kad je njegova kočija usporila u guštiku, Rudolf je spretno iskočio i nestao u šumi. Pa tako kad se kočija okrenula i krenula put Beča, tajna policija je krenula za njom. Rudolf se probio kroz šumu do gostionice, zatvorene preko zime, i tu su ga čekale kočije Marije Vetsere. Par se odvezao put Mayerlinga i stigao negdje predvečer. U utorak su stigli i Rudolfovi gosti, ali im nitko nije rekao da je tamo i barunica Marija. Rudolf se pak glumeći prehladu, ispričao za taj dan, tako da nije pošao u lov. Prijestolonasljednik se  pojavio na večeri sa prijateljima, ali oni su se već oko 9 navečer povukli u svoje krilo zgrade. Malo poslije toga se pojavila i barunica na večeri, a nakon toga je Rudolf naredio da ga ne uznemiravaju, pa se s njom povukao u svoje odaje. U 6.30 ujutro slugu je naglo probudio Rudolf te zatražio da mu za jedan sat donesu doručak u spavaonicu. Sobar je međutim između 7.30-8 nekoliko puta zakucao, pa kako nije nitko odgovarao, uplašio se i dozvao grofa Hoyosa i princa od Coburga. Sobar je uzeo sjekiru, i stao razbijati vrata, i tada su vidjeli nemili prizor : Marija je u ruci držala ružu, dok je Rudolf sjedio, ali pognut prema noćnom ormariću sa zrcalom. Pošto je očito pucao ljubavnici u glavu, uz pomoć zrcala je naciljao i sam sebe. U četvrtak 31.siječnja tisak je objavio da je 30-godišnji prijestolonasljednik mrtav. Iza sebe je ostavio mnogo pisama - majci, ženi, Mitzi Caspar, svom sobaru... ali niti jedno nije napisao svom ocu.

Liječnici su kasnijom autopsijom ustanovili da je nadvojvoda u trenutku smrti bio umno rastrojen, i obitelj ga je  pokopala 5.veljače. Potom su na dvorcu uslijedila 3 mjeseca službene žalosti. Što se tiče Marije Vetsere ,Rudolf je zatražio da bude pokopana odmah do njega, no ona je pokopana tajno, nije bila izdana nikakva smrtovnica, a u medijima je priopćeno da je naglo umrla u Veneciji.