U 18.godini života Ludwig II visoki i lijepi princ, se uz oduševljeno odobravanje svojih podanika uspeo na bavarsko prijestolje. Međutim do 40.godine, taj lijepi princ će se pretvoriti u odebljeg pustinjaka,opsjednutog svojim dvorcima iz bajki. Kratko vrijeme nakon što su ga proglasili umobolnim i nesposobnim za obnašanje vlasti, nesretnik se pod tajanstvenim okolnostima utopio zajedno sa svojim psihijatrom dr.Bernhardom von Guddenom
Na dan 25.kolovoza 1845.g zvonjava i pucnjevi iz topova objavili su rođenje dječaka imenom Otto, pa i Ludwig prema djedu kralju Ludwigu I. Tri godine kasnije mladi je Ludwig postao prijestolonasljednikom, a sljedećeg se mjeseca rodio njegov mlađi brat Otto. Dva su kraljevića u skladu s tadašnjim dobom bila odgajana u najstrožoj stezi i školovana privatno, ali rigorozno. Škola je Ludwigu bila jako dosadna, bile su mu samo zanimljive priče o dvorcu kralja Luja XIV u Versaillesu za koje mu je pričala njegova dadilja. Najsretnije dane djetinjstva je proveo u Hohenschwanguu, zamku s pogledom na jezero u Bavarskim Alpama. Tu je puno čitao i lutao kroz guste šume povlačeći se sve dublje u svoje sanjarije, da bi napokon odlučio : postati će graditelj dvoraca koji će se takmičiti sa Versaillesom. Na dan 10.ožujka Ludwigu je umro otac, pa je samim tim on postao novi kralj.Ljudi su smatrali da je visok, vitak, guste,valovite,crne kose, prodornih plavih očiju, uspravna držanja i gotovo ženskastih kretnji njihov princ iz bajke. Budući da je u kraljevske dužnosti spadala i ženidba, mladom kralju su našli ženu imenom Sophie, no kralj je nekoliko puta odgodio vjenčanje, da bi u listopadu i raskinuo zaruke. Nije nikada skrivao prijezir prema dvorskom životu, pa je uskoro najviše vremena provodio po svojim planinskim zamkovima. Ludwig je pretvorio noć u dan, pa bi zaspao popodne i budio se u ponoć, tada bi kretao na duge noćne vožnje u kićenim,pozlaćenim saonicama koje bi kroz alpski snijeg vukla četiri konja. Poslije kratke romanse sa Sophie, Ludwig se počeo družiti sa lijepim mladim časnicima i glumcima. Većina je njegovih veza s muškarcima bila prolazna, no zato je jedna s glavnim konjušarem Hornigom, potrajala skoro 20 godina,razišli su se kad se Hornig oženio.
U ljeto 1867.g Ludwig je otputovao u Francusku vidjeti Versailles, i tada je odlučio u vlastitoj domovini izgraditi podjednako veličanstvene dvorce. I tako je 1869.g započeo s gradnjom Neuschwansteina, 1870.g Linderhofa i 1878.g Herrenschiemseea. Za kraljevog života dovršit će se samo Linderhof.Odaje su u njemu pretrpane pozlatom, zrcalima,porculanom i poludraguljima.U vrtu je dao napraviti umjetnu špilju. Svi ti dvorci iscrpljivali su kraljevsku riznicu, pa iako je Ludwig dobivao godišnju apanažu od 4,5 milijuna franaka u proljeće 1884.g riznici je dugovao 7,5 milijuna a godinu dana kasnije taj se dug popeo na 14 milijuna. Osim što se počeo odavati graditeljskoj maniji, kralj je počeo pokazivati neke alarmantne znakove duševne poremećenosti. Iza trenutka veselog spokojstva, znale bi uslijediti neobuzdane provale bijesa, kad bi mu se na dvoru netko zamjerio naredio bi bičevanje, stavljanje na muke,tamnicu, izgnanstvo,glavosijek...ali kad bi otkrio da njegove presude nitko ne izvršava ne bi pokazivao nit iznenađenost niti nezadovoljstvo.Nitko mu se nije smio primaknuti na pola metra ili pogledati u hranu koju su stavili ispred njega. U sobi su mu postavili kuhinjsko dizalo tako da mu mogu servirati jelo, a da nikog ne vidi i ne čuje. Službene dokumente zaboravljao je potpisati i počeo ih je zametati.Pojavili su se i glasovi koje je samo on čuo, i vodio je sam sa sobom prilično vesele razgovore, grlio kipove i stabla.
Početkom 1886.g već je postalo svima jasno da Ludwig ne može voditi državu, pa su ministri odlučili Otta proglasiti kraljem, ali samo na papiru jer je i on pokazivao znakove ludila. Komisija na čelu sa dr.Guddenom u Ludwigovo je skrovište stigla u sitne sate 12.lipnja, i uz pomoć sluge, kralja su domamili do stubišta, gdje su ga uhvatila dva bolničara iz umobolnice. Otpremili su ga do zamka Berg kojeg su pretvorili u kraljevski zatvor. Nakon nekog vremena dr.Gudden je postao vrlo zadovoljan napretkom svog pacijenta, pa mu je jedno popodne dozvolio odlazak u šetnju, bez uobičajene pratnje bolničara, samo njih dvojica.Kad se doktor i njegov pacijent nisu do osam navečer vratili, liječnikov asistent dr.Miller se počeo brinuti.Poslao je tri policajaca da po obali jezera Starnberg potraže izgubljeni par.Malo poslije 10 navečer, otkrili su dva kišobrana na klupi i kraljev šešir u blizini. Uz rub obale plutale su mračne sjene-kraljev sako i kaput. Tragači su zatim odveslali na jezero i uskoro otkrili beživotna tijela doktora i kralja kako plutaju nepunih 20 metara od obale.Bilo je to na dan 13.lipnja 1886.g. A budući da nije bilo svjedoka tog nemilog događaja prava se priča neće nikada doznati.
