U sjevernonizozemskom gradiću Leeuwardenu se jednom trgovcu Adamu Zelleu 7.kolovoza 1876.g rodila kći kojoj su dali ime Margaretha Geertruida .Kad je navršila 14.g roditelji su je poslali u samostansku školu da se učenjem pripremi za brak, a takvo je školovanje bilo primjereno za djevojčicu njezinog staleža. No samostanski život nije bio za nju, pa se samo mjesec dana prije svog 19.rođendana udala za Campbella MacLeoda, časnika nizozemske vojske, koji je bio stariji od nje 21 godinu. Mlada je gospođa ubrzo nakon toga rodila sina i kćer, a godine 1897. je pošla sa mužem u Indokinu. Međutim, MacLeod je bio teška pijanica, varao ju je s drugim ženama, a nju je stalno tukao. Njihov je sin zatim umro pod tajanstvenim okolnostima, a prema jednoj priči otrovao ga je jedan njihov sluga, da bi se MacLeodu osvetio zbog zlostavljanja.Ubrzo nakon njihovog povratka u Nizozemsku 1902.g Margaretha ostavlja muža. Kćer je pustila kod rodbine i krenula u Pariz.
Kao žena nizozemskog časnika teško je mogla ostvariti karijeru, pa je tako 1905.g uzela novi identitet,uspješno se izdajući za kćer indijske hramske plesačice umrle pri porodu. Kako je bila visoka i lijepo građena, modrikastocrne kose, crnih očiju i smećkaste puti, lako je mogla proći za Indijku. Nadjenula si je egzotično ime-Mata Hari. Uslijedili su kazališni nastupi u Monte Carlu, Beču, Berlinu, Milanu, Madridu i činilo se da joj je cijela Europa pod nogama. Na njezinim nastupima bilo je mnogo muškaraca jer je nastupala praktički gola.Kažu da je u trenutku izbijanja rata u kolovozu 1914.g bila najplaćenija kurtizana u čitavoj Europi.
Krajem 1915.g Mata Hari se vratila u Pariz- neki kažu da bi spasila stvari iz svoje vile, drugi da je došla njegovati ranjenog ljubavnika, a treći motiv je bila špijunaža, što je i bilo spomenuto u kriptičnoj poruci koju je talijanska tajna služba poslala svojim kolegama u Francuskoj. Kad su je francuske vlasti pritvorile, Mata Hari je žestoko zanijekala da je njemačka špijunka i brzopleto ponudila svoje usluge francuskoj obavještajnoj službi.Možda zvuči neobično, ali Francuzi su prihvatili njezinu ponudu, pa je poslali u Belgiju koja je tada bila pod njemačkom okupacijom, s popisom šest tajnih agenata. Nedugo poslije toga, jedan je od njih uhvaćen i strijeljan, a pričalo se da ga je odala neka žena. Pa ipak, Francuzi su Mata Hari poslali na drugi zadatak, ovaj put u Španjolsku, koja je bila neutralna. U nju je trebala otputovati brodom, kojeg su Britanci prisilili da pristane u Falmouthu i uhitili Mata Hari pod optužbom da je riječ o njemačkoj špijunki Clari Bendix. Tu se uspjela izvući uvjerivši ih da zapravo radi za Francusku, i nastavila do Madrida. U španjolskoj se prijestolnici splela sa njemačkim vojnim i mornaričkim atašeom i bivala je bogato nagrađivana. No, u čemu su se točno sastojale njezine usluge, ostaje do danas misterija. Krajem 1916.g Berlin je dvojici atašea u Madridu javio da za rutinske informacije što ih daje agent H-21 plaćaju i previše, te im naredio da je vrate u Pariz s čekom na 5000 franaka. Tu je inkriminirajuću poruku uhvatila francuska tajna služba. Dana 12.veljače 1917.g Mata Hari se vratila u Pariz, već su je sutradan uhitili i optužili da je njemački dvostruki agent. Optužba se temeljila na nenaplaćenom čeku od 5000 franaka, kao i na bočici s navodnom nevidljivom tintom što su je zajedno s čekom pronašli u njezinoj sobi. Mata Hari je tu nevidljivu tintu objasnila kao dezinfekcijsko sredstvo koje joj je služilo za kontracepciju, a ček je objasnila kao plaću za svoje seksualne usluge, nikako špijunske. Pa unatoč tome, odveli su je u zatvor Saint-Lazare i smjestili u ćeliju broj 12. Nakon nekoliko mjeseci ispitivanja na kojima je uporno tvrdila da je nevina, 24.srpnja 1917.g održana je rasprava pred vojnim sudom. Unatoč svim slabostima optužnice, moglo se lako predvidjeti da će je proglasiti krivom.
